Nekada davno, u jednoj malenoj zemlji, točnije, 1998. godine, u Hrvatskoj, sceni stripa nije se smiješila svijetla budućnost. Bili je tu nekih ljudi koji su radili nešto, a bilo je i svijetlih točaka, poput Gradel Tales-a Edvina Biukovića i Darka Macana, no te su se svijetle točke događale negdje drugdje, preko bare, kamo ljudi odlaze trbuhom za kruhom. Život ljubitelja stripova u Hrvatskoj bio je siromašan događajima i sadržajima. Ali nešto se kretalo. Mračne devedesete bile su pri kraju, a scena se počela buditi. Uspavana i troma, ipak se počela kretati.
U to vrijeme Radio 101 imao je emisiju smiješna naziva Crtani romani šou. Emisija je bila slušana, koliko to može biti emisija o stripovima, no nešto je ipak nedostajalo. Strip je vizualni medij, on se primarno gleda, a kako nije postojalo mjesto za sve ljubitelje stripova da hrane svoja vizualna osjetila, festival se nametnuo kao prirodni nastavak emisije.
Danas, 15 godina nakon prvog dana prvog festivala, Crtani romani šou postao je institucija hrvatskoga stripa i najveći festival u regiji. Radio je prepustio mjesto udruzi ista naziva kao i festival i stvari su se počele razvijati. Festival je uvijek težio, a kroz godine i stekao, međunarodni karakter, dovodeći neke od najvećih imena svjetske strip scene.
Kroz njega su prošla imena poput Enrique Badia Romera, Gallieno Ferrija, Roberta Raviole poznatijeg kao Magnus, Milo Manare…lista bi bila preduga kada bi ih se sva nabrojalo.
I ove će godine od 26. do 28 listopada festival ugostiti relavantna imena iz 9. umjetnosti s kojima će posjetitelji moći razmijeniti nekoliko čašica razgovora u opuštenoj atmosferi.
Tu će biti David Lloyd, britanski crtač za kojeg svi znaju, a da ni neznaju. U suradnji s Alan Moore-om, Lloyd je zaslužan za strip O za Osvetu, kultnim stripom po kojem je snimljen i vrlo uspješan istoimeni film.
Enrique Breccia, sin jednog od najvećih argentinskih umjetnika Alberta Breccie, i sam vrsni crtač koji je s ocem nacrtao biografiju Che Guevare, popularan je na tri kontinenta. Priznat je zbog svojih radova u Argentini, luduju za njim u SAD-u zbog radova na stripovima Swam Thing i X-Force, a trenutno se francuski izdavači bore za privilegiju da njihove stripove crta Breccia.
Kada se u svijetu stripa i filma spomene ime Jadarowsky, spominje se neosporeni genije. Zato nije niti čudo koliko ljudi s njim želi surađivati, no rijetki su dovoljno dobri da to i ostvare. Zoran Janjetov jedan je od njih. I veliki Moebius izrazio je želju da sa stripom Inkal nastavi Zoran, a kada se još k tome doda i njegov rad na Tehnopapama, Janjetov je svakako crtač kojem se mnogi dive i zavide mu.
Adi Granov rad također je jedan od onih za koje svi znaju, ali nisu toga svijesni. Granov je zbog svog rada pozvan da dizajnira kostime za Iron Man filmove kao i nedavni Avengers film. Surađivao je s mnogim poznatim scenaristima, a ime je stvorio ponajviše zbog suradnje s velikim Grant Morissonom, s kojim je radio Iron Man strip. Upravo zbog njegova crtačkog talenta koji je pokazao u tom serijalu, dobio je priliku prenijeti svoju viziju tog lika na veliki ekran.
Giovanni Bruzzo najveća je poslastica ovogodišnjeg festivala za sve koji su odrasli čitajući stripove na ovim prostorima. Kauboji i njihove avanture rasplamsali bi maštu svakog dječaka, a njihova popularnost seže još od radova Andrije Maurovića. Na toj popularnosti nicala su razna vestern izdanja po kisocima, a likovi poput Doc Holiday-a ili Wyatt Earp-a ikone su svoje vrste. No jedna lik, koji nije baziran na stvarnoj ličnosti, nadmašuje ih sve. Tex Willer neosporno je najveći kauboj u srcima mnogih stripoljubaca, a Bruzzo, autor koji ga je osmislio, legenda je svoje vrste.
Robert Solanović Bob, Darko Perović, Predrag Ivanović, Milko Peko i još mnogi drugi vrsni talenti 9. umjetnosti svojom će prisutnošću obogatiti festival, a svim poznavateljima stripa, na spomen ovih imena, nestrpljenje će samo rasti kako se festival bliži.
Ipak, najbitnije goste festivala do sada nismo spomenuli. To su svi ljubitelji stripova koji svake godine u velikom broju dolaze uživati u 9. umjetnosti sa svojim istomišljenicima. Ima nas u ovom segmentu svakakvih. Tvrdokornih obožavatelja, strastvenih kolekcionara, aspirirajućih umjetnika, nostalgičnih roditelja s oduševljenom djecom, posvuduša, domaćih autora, zainteresiranih prolaznika, studenata i profesora, kritičara i pisaca, radnika i menadžera, zgubidana, boema i još svega i svačega. Upravo ti čine svaki festival velikim ili malim, a naši gosti i njihova pozitivna energija svakako svrstavaju Crtani romani šou u prvu kategoriju.
Izdavači također čine bitan dio festivala. Veliki broj novih izdanja svijetlo dana vide upravo tijekom trajanja festivala. Luksuzna izdanja, bogato opremljena i kvalitetno tiskana, još uvijek s mirisom svježe tinte kojim hranimo naše nosnice, odmah dolaze do ruku čitatelja po povoljnijim cijenama. Ovdje se mogu naći i starija izdanja, svaki izdavač u hrvatskoj prisutan je s bogatom ponudom svojih stripova.
No strip nije samo izdavačka djelatnost. On je i umjetnost. Zato svake godine festival priprema i nekoliko izložaba u kojima prikazujemo puni potencijal ovog medija. Često su to tematske izložbe, a svaki put nas i gosti festivala počaste svojim originalnim tabelama kako bi posjetitelji mogli vidjeti njihov rad u sirovom izdanju, oguljen od tehnoloških zahvata i upravo zato u punom sjaju. Ove godina ne čini iznimku.
A kakav bi to festival stripa bio kada ne bi brinuli za najmlađe. Za sve znatiželjne limače postoji radionica stripova, a oni koji su već ogrebli u svoj izvor mašte i primili olovku u ruke, tu je nagrada “Mladi Lav”. Nagrada koju festival svake godine dodjeljuje najboljim pristiglim radovima djece do 15 godina starosti već je široko poznata među mladim zaljubljenicima u strip, a mnogi su svoje prve pokušaje crtanja stripa napravili upravo kako bi se natjecali za nju. Naravno, pobjednik se mora odrediti, ali festival cijeni svaki trud, zato sve pristigle radove ujedinjuje u skupnu izložbu koja je postavljena tijekom njegova trajanja. Ovogodišnja je tema “Smak svijeta”.
No nisu klinci jedini koji crtaju na festivalu. Redovito se održavaju razgovori autora s publikom nakon kojeg svatko može dobiti crtež svojeg najdražeg crtača. Razgovori su ležerni, a atmosfera prijateljska, no oni željni crteža ipak moraju doći opremljeni strpljenjem. Redovi su dugi, a crtači žele svakome obožavatelju posvetiti potpunu pažnju.
Za one koji promišljaju, a takvih među stripoljubcima ima, festival organizira i okrugle stolove i panel diskusije na kojim se raspravlja i razglaba, argumentira i protuargumentira, podučava i uči. Svatko ima svoje mišljenje i svatko ga želi podijeliti, ali i poslušati tuđe, pogotovo kada dolazi od službenih sudionika, autoriteta na temu koje svi priznanju kao takve, a koje vrlo rado stavljamo na kušnju pred dvoranu punu obožavatelja stripa.
Ono što festival čini još boljim svakako su lokacije na kojim se održava. Od svojih početaka CRŠ je zagrebački festival. Zato je i prikladno da se održava u njegovu srcu, samom centru grada. Od Tvornice kulture, preko kina Europe do Francuske mediateke, festival se postavio po najrelevantnijim točkama urbane kulture Zagreba.
Festival nudi još puno toga, previše da bi se sve nabrojalo. No ono najbitnije je da on nije samo zbroj svojih dijelova. To jest festival stripa, no isto tako i nije. CRŠ je festival mašte i prijateljstva, festival na kojem se tiho slavi nešto što je zajedničko svima prisutnima, bez pompoznosti i bez hajke, a gdje je svaka osoba pored netko s kim možeš otvoreno započeti razgovor. Zato i volimo naš mali veliki festival, a ako nas posjetite, sigurni smo da ćete ga zavoljeti i vi.
Hrvatski